Različiti vidovi trihotomije

Špidlík razlikuje više „trihotomija”:

• Psihološka trihotomija: soma — psyche — nous (Posidonije, Aristotel, peripatetici); Klement: duša je „trodijelna” — to noerón, to thymikón, to epithymetikón.
• Novozavjetna formula (1 Sol 5,23): „duh (pneuma), duša (psyche) i tijelo (soma)”.
• Duhovna trihotomija (prevladala na Istoku): savršen čovjek je, po Ireneju, „mješavina duše koja prima Duh Oca, sjedinjene s tijelom”. Teofan Zatvornik: „Bez duše tijelo je bez života; bez Duha Božjega duša je bez duhovnoga života.”

Ta se duhovna trihotomija dobro slaže s psihološkom dihotomijom (tijelo-duša), pa autori često osciliraju (i Klement, i Origen). Ta prividna zbrka je vrlo znakovita: dotiče teški problem prisutnosti Duha Svetoga, koji dolazi „izvana”, a istodobno pripada našemu „ja” — pa je istodobno moj „duh” i „Duh”.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 91–93.