Klement Aleksandrijski prvi se pita o podrijetlu razlike slika / sličnost. Ona nije ni platonska, ni stoička, ni filonska, nego proizlazi iz komentara Post 1,26-27. Razliku hebrejskih ṣelem i demuth ne treba pretjerivati — riječ je o „sličnoj slici”. Ipak, grčki prevoditelj rabi dvije riječi, eikon i homoíosis: pod utjecajem Platona, eikon je mogao značiti sudioništvo u redu osjetilnoga, a homoíosis savršenu duhovnu sličnost kojoj čovjek treba težiti.
Mnogi autori (Atanazije, Didim, Kapadočani, Pseudo-Makarije) ne razlikuju sliku i sličnost. Irenej, naprotiv, razliku rabi sustavno: par slika/sličnost odgovara Pavlovu paru zemaljski/duhovni čovjek, pa je upravo Duh Sveti ono što tvori čovjekovu „sličnost” Bogu.
Time se otvara dinamičko poimanje: stvorenost na sliku je tek začetno pobožanstvenjenje; cilj života je postati Bogu što sličniji.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 59.
↗ Otvori u vrtu →