Grgur Nisenski: „Penthos je stanje žalosti duše izazvano lišenošću nečega poželjnog.” Kršćanski, sve što treba željeti sažeto je u jednoj riječi — spasenje; kršćanski je penthos dakle žalost za izgubljenim spasenjem, vlastitim ili tuđim.
Zato asketi smatraju nerazumnim plakati za rodbinom ili prijateljima umrlima slučajem: „Ne treba se žalostiti zbog stvari ovoga svijeta, nego jedino zbog grijeha” (Barsanufije). Ivan Samotnik razlikuje suze prema tri stupnja savršenstva (somatik, psihik, pneumatik). Strah od suda rađa penthos (Petar Damaščanski: strah je roditelj skrušenosti); izvor je i briga za vječnu sudbinu drugih („plakati s onima koji plaču”). Isprva ljubav prema Bogu rijetko je motiv, a ni asketski penthos nema za predmet Kristovu smrt; kasnije se kod mistika javlja drukčiji duh — Šimunu Novom Bogoslovu upravo ljubav Božja izaziva obilne suze.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 188–189.
↗ Otvori u vrtu →