Razlučivanje je istodobno dar, umijeće i plod iskustva. Za Ivana je duhovno iskustvo „pomazanje”, stanje svjetla (1 Iv 2,20.27); Diadohu je Duh Sveti „svjetiljka” te duhovne znanosti; Paisiju Veličkovskom razlučivanje je „duhovno razumijevanje dano od Boga”.
Iskustvo razlučivanja neodvojivo je od vršenja zapovijedi i ljubavi (1 Iv 2,3; Fil 1,9). Antun: „Potrebno je mnogo molitve i askeze da se, primivši od Duha karizmu razlučivanja duhova, upozna ono što se tiče svakoga demona.” Spoznaja duhova ujedno je plod duga promatranja — dakle dar koji se prima, ali i sazrijeva iskustvom i krepošću.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 229.
↗ Otvori u vrtu →