Rodbina

Stari su monasi zahtijevali potpun prekid s rodbinom, pozivajući se na evanđeoske riječi: „Ako tko dođe k meni i ne mrzi oca svoga i majku… ne može biti moj učenik” (Lk 14,26). Šimun Studit (duhovni otac Šimuna Novoga Bogoslova) sažima predaju: „Nakon ulaska u cenobij, dobro upamti…” da se srce ne veže uz rodbinu.

Primjeri su radikalni: jedan monah nije izišao ni ocu koji je također ušao u samostan, a majci pri jedinom posjetu ponovi riječi iz Apoftegama: „Nećeš me više vidjeti u ovom životu!” Taj radikalizam izražava prvenstvo duhovne obitelji (zajednice) pred krvnom — odraz evanđeoskoga „tko vrši volju Očevu, taj mi je brat”.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 202–203.