Iskrene pripovijesti hodočasnika svome duhovnom ocu (Ruski hodočasnik), prevedene na mnoge jezike, raširile su na Zapadu poznavanje Isusove molitve.
Hodočasnik, jednostavan seljak, traži odgovor na pitanje neprestane molitve. Starec mu savjetuje pojednostavljenu metodu: započeti ponavljanim zazivom Isusa, postupno povećavajući broj zaziva (3000 → 6000 → 12.000 na dan). Hodočasnik napokon prestaje brojati jer mu se usne gibaju same, bez napora, i u snu. U drugoj etapi gibanje prelazi s usana na jezik, pa s jezika molitva silazi u srce: hodočasnik opaža da se uskladila s ritmom otkucaja srca (na svaki otkucaj — jedna riječ). Tko tako sjedini molitvu s otkucajem srca, ne može više prestati moliti: molitva je postala vitalna funkcija njegova postojanja.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 293.
↗ Otvori u vrtu →