Iz „jedinstva jezika nadahnutog Duhom” izrasta i osobit fenomen — ruski mesijanizam: cijeloj zemlji, vlasti i Crkvi daje se opće ime „sveta Rusija”, svjesna da je „posvećena za sveto služenje”.
Podrijetlo je drevno: nakon pada Carigrada Moskva se javlja kao „treći Rim”, središte pravoslavlja. Psihološkije su mesijanske intuicije Dostojevskoga; Solovjov pak iz povijesnih opažanja zaključuje da golemi ruski narod „još nije rekao svoju riječ” u svjetskoj povijesti te da treba čekati planove providnosti da se otkrije poziv Rusije u korist opće Crkve. Špidlík ga iznosi kao primjer „kozmopolitskoga” naboja istočne sociologije.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 148–149.
↗ Otvori u vrtu →