U Lk 14,33 javlja se glagol apotássesthai — odreći se (i: oprostiti se, otići). U asketskim spisima predmet glagola jest „ovaj svijet”, „sve”, „materijalna dobra”; imenica je isprva apótaxis, potom apotagé.
Justinu već odvojenost od svih dobara i samoga života (u mučeništvu) dokazuje krepost kršćana. Monasima apotagé znači stvarno odricanje od svakoga vlasništva — siromaštvo (aktemosýne); unutarnje odricanje pak nužno je svim kršćanima. Ivan Samotnik razlikuje tri stupnja odvojenosti: tjelesnu (ostaviti što se posjeduje), duševnu (ogoljenje od strasti), duhovnu (uklanjanje svakoga „mnijenja”). Tako odricanje nije svrha sebi, nego put k unutarnjoj slobodi. Usp. Odricanje.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 170–171.
↗ Otvori u vrtu →