Vrhunski učinak: slava Božja. Oci su od Origena naučili da je pobožanstvenjenje kršćanina sudioništvo u slavi Krista, koje kulminira u iskustvu sličnom onomu apostolâ na Taboru (Taborska svjetlost) — iskustvu koje odgovara najvišem obliku duhovne egzegeze Pisma.
Čovjek postaje svjestan darova Boga i veličine Darivatelja te postaje doksološko biće poput anđela. Grgur Palama (sažimajući predaju kontemplativaca): „Prosvijetljen, čovjek doseže vječne vrhunce… i ostajući na zemlji, kao anđeo privodi Bogu svako stvorenje u neprestanoj pjesmi.” Filaret Moskovski: sva otkupiteljska ekonomija nema drugoga cilja nego podsjetiti nas na božansku slavu — „otkrivenje, odsjaj, ruho unutarnje savršenosti” Trojstva, u čijoj „neprestanoj kruženju slave” jest blaženi život stvorova.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 315–316.
↗ Otvori u vrtu →