Štovanje Majke Božje uvijek je imalo veliku važnost na Istoku, do te mjere da je jedno od obilježja te duhovnosti. Objašnjenje nije u tobože „sentimentalnijem” mentalitetu Istočnjaka — razlog je dublji: pobožnost prema Theotokos odgovara bitnim crtama istočne duhovnosti.
Pod „antropološkim” vidom Marija je prepodobnejšaja — „najsličnija”, ona koja među ljudima najviše nalikuje Bogu, uzor pobožanstvenjenja koji treba kontemplirati. Marija je (kao i Ivan Krstitelj) uzdignuta na vrhunac theorije: ona je „vidjela Boga”, Logosa, u njegovoj poniznoj tjelesnoj pojavi. U kontemplaciji Logos, rođen iz Marijina tijela, zauvijek ostaje u njezinu srcu (ikona Znamenje prikazuje Djevicu-Oranticu koja na srcu nosi božansku Riječ). Njezina molitva sudjeluje u Božjoj moći i čini je silnom pomoćnicom u spasenju kršćana.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 151–152.
↗ Otvori u vrtu →