Evagrijeva je definicija presložena; praktično je bilo lakše naučiti razlikovati „strastvenu misao” (empathés). Za Origenom se prepoznaje važan pojam židovske etike — yésèr (misao, nagon), shvaćen kao nešto konkretno, gotovo osobno (grčki preveden diaboúlion).
Već Život Antunov uči da su zle misli oružje demona protiv pustinjaka; Evagrije neodređeno rabi „demon” ili „misao” ili „duh” pojedinoga poroka. To poistovjećenje pokazuje da logismói ne pripadaju ljudskoj naravi ni izravno stvorenoj zbilji (u kojoj nema zla): demoni djeluju na duh „preinakom stanja tijela”. Maksim navodi „tri puta kojima strastvene misli ulaze u duh: osjet, tjelesni sastav, sjećanje”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 223–224.
↗ Otvori u vrtu →