U svjetlu objave kršćanska sloboda očituje se u konkretnom odnosu čovjeka i Boga. Oci brane slobodnu odgovornost čovjeka pred Božjim pozivom (Justin: slobodna volja je uvjet zasluge; Bazilije; Klement protiv gnostika). Grgur Nisenski: „Sloboda je sličnost s Onim koji je bez gospodara (adéspotos) i samovladar — sličnost koju nam je Bog dao u početku”; „po slobodi je čovjek bogolik i blažen”. Prava sloboda je dakle „duhovno” svojstvo, dar Duha.
Palo stanje ne iscrpljuje pojam slobode. Grgur Nisenski razlikuje dvije: puna sloboda (eleuthería) više ne postoji u grešniku, ali mu je Bog u dobroti sačuvao, „kao uspomenu na Raj”, ograničenu slobodu izbora (proaíresis) — između dobra i zla. Padom se položaj grešnika sažima u jednu riječ: ropstvo (Rim 6,20); strasti bude i pomračuju duh, theoría je pomućena sljepoćom. Ipak Biblija stalno poziva na izbor i ističe odgovornost (Sir 15).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 99–101.
↗ Otvori u vrtu →