Ideja postupnosti puta biblijska je. Ipak, uspon nosi dvije opasnosti: (a) napast da se zađe u viši stupanj bez prolaska kroz niže (npr. tražiti theoriju bez prakse); (b) iluzija da se, jer se već vrše viši, niži mogu zanemariti — niži stupnjevi nisu dokinuti, nego integrirani u više; štoviše, dinamizam duhovnoga života znači neprestano uspinjanje koje uvijek polazi od početne točke.
I sam vrhunac mistike ostvaruje se kroz beskonačni napredak. Po Grguru Nisenskom, duša koja je svladala metež strasti stječe stabilnost na hridi koja je Krist, ali ta joj je „stabilnost poput krila”. Riječ je, više nego o nepomičnosti, o mirnom toku rijeke — o „stabilnom gibanju”, o epektazi (trajnom rastezanju prema naprijed).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 74–75.
↗ Otvori u vrtu →