Kod pravovjernih autora postoji stanovito oklijevanje da se čovjeku pripiše besstrasnost. Čovjeku empathés suprotstavlja se Bog apathés, a čovjek u toj savršenosti sudjeluje tek nakon uskrsnuća, postavši besstrastan kao proslavljeni Krist. Po Ivanu Klimaku, apatheia u smrtnu čovjeku je predokus buduće neraspadljivosti.
Ipak, vječni život počinje već na zemlji i već sada trebamo postati slični Bogu — pa Klement Aleksandrijski asketi predlaže apatheiju kao ideal (utemeljen na enkrateiji, vladanju tijelom). Tako je apatheia eshatološko svojstvo (uskrsloga tijela) koje se anticipira već sada.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 251.
↗ Otvori u vrtu →