Antička je mudrost znala da je put kreposti težak i traži mnogo truda, a put poroka lak. I neki kršćanski autori uče da se krepost stječe „mukom i znojem”.
Ipak, veliki Antunov govor govori posve suprotnim jezikom: „Krepost nije daleko od nas, ne nastaje izvan nas; djelo je u nama i lako je, samo ako hoćemo.” Amoni je krepost čak počinak (anápausis). Dublji razlog te prividne proturječnosti: krepost je teška dok se borimo sa strastima, a postaje laka i radosna kad srce, očišćeno i ponizno, surađuje s milošću — tada svi „glasno proglašavaju da je lako i da su svi sposobni podložiti joj se”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 268–269.
↗ Otvori u vrtu →