Kod istočnih učitelja značenje kontemplacije brzo se ustalilo u definiciji utemeljenoj na (pogrešnoj) etimologiji: theoría = Theòn horân, „vidjeti Boga u svemu”. Kontemplacija se tako gotovo poistovjećuje s molitvom: gnoza raste razmjerno molitvi, pa Evagrije najvišu kontemplaciju (theología) poistovjećuje s najvišim stupnjem molitve: „Ako si teolog, uistinu moliš; ako uistinu moliš, teolog si.”
Theoría (vjerojatno od théa, gledanje) izriče gledanje, motrenje, a po proširenju razmišljanje, filozofiranje; u religioznom smislu znači „pravu kontemplaciju” predmeta. Evanđelje riječ rabi jednom (Lk 23,48, prizor Isusa na križu); javlja se tek s Klementom i Origenom. Istodobno se javlja i gnosis — „svjetlost koja prožima dušu zbog poslušnosti zapovijedima” (Klement). Riječ je o kršćanskoj gnozi, različitoj od one orijentalnih religija.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 297–298.
↗ Otvori u vrtu →