Kršćanska antropologija od početka razlikuje dvije razine osobe, a s aleksandrijcima se oslanja na platonsku nauku o duši. Ocima se činilo da biblijska suprotnost vanjski/nutarnji, tjelesni/duhovni čovjek dobro odgovara grčkoj razlici tijela i duše.
Ipak, u Bibliji je duša (nèphesh) „dah života” koji čovjeka čini „živom dušom”, a taj se pojam često rabi u suprotnosti prema nebeskom svijetu Boga i duha (rûach). Stoga je trebalo dopuniti filozofsku dihotomiju (tijelo-duša) teološkom trihotomijom (tijelo-duša-Duh), koja postaje tradicionalna na Istoku — uza svu zbrku u uporabi pojmova. Ključ: najviši element čovjeka, Duh/duh, ono je po čemu čovjek pripada Bogu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 90–91.
↗ Otvori u vrtu →