U oštroj askezi monaha miješaju se, u teško odredivu omjeru, izrazi koji svjedoče o kršćanskom iskustvu „požude tijela” u borbi protiv duha (koju treba podjarmiti) i nepovjerenje prema tijelu u kojem bi se moglo nazrijeti tragove platonizma.
Znakovito je da Bazilije, opravdavajući prezir tijela, poziva autoritet Pitagore i Platona — no teško je vidjeti filozofski utjecaj kod posve nepismenih monaha. Stoga Špidlík upozorava: ne treba Platonu pripisivati odgovornost za njihovu strogu askezu. Izraze o tijelu nikad ne valja tumačiti izvan konteksta — vrijednost im ovisi o autoru, okolnostima, cilju i osobi kojoj su upućeni; uvijek treba razlikovati izlaganje vjere od poticaja na odricanje.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 109–110.
↗ Otvori u vrtu →