„Nije uobičajeno — kaže Hesihije — štoviše nemoguće je sprijateljiti se sa zmijom i nositi je u njedrima. Jednako nije moguće na bilo koji način ljubiti vlastito tijelo, služiti mu, ugađati mu preko nužnoga…”
Spontana askeza monaha izrodila je katkad bizarne izvedbe. Gotovo potpun „katalog” istočnih umrtvljivanja daje Eustatije Solunski (12. st.): bilo je onih koji su išli goli (gymnoí), koji nisu njegovali kosu, koji su spavali na goloj zemlji (chamaieúnai), hodali bosi (gymnópodes), prekriveni blatom (rýpontes), koji se nikad nisu prali (aníptoi). Špidlík te krajnosti iznosi kritički — kao rub asketske tradicije, ne kao njezin ideal (koji ostaje umjerenost i ljubav).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 212.
↗ Otvori u vrtu →