Vječni život

Bog je živi Bog, „izvor života” (Ps 36,10); poziva nas u vječni život. Isus raspolaže životom (Iv 5,26), daje ga u izobilju (Iv 10,10), sam je Život (Iv 14,6).

Kršćanstvo je bitno eshatološko: živimo u iščekivanju „obnove svega” (Dj 3,21), ali konačnosti imaju korijen već u ovom zemaljskom životu. Zato se naglasak pomiče: čas na „iščekivanje”, čas na „nebo na zemlji” (kraljevstvo kao već prisutno), čas na djela koja treba činiti (pa razmatranje posljednjih stvari pada u drugi plan). U vrijeme nevolja propovjednici naglašavaju buduće stvari da prodrmaju slušatelje; uvijek je bilo i „moralista/praktika” koji su posebnom milošću smatrali „moći služiti živomu Bogu” u sadašnjem životu.

Cilj kontemplativaca jest „vidjeti Boga”, nasljedovati anđele, pretvoriti pustinju u raj, biti već sada prenesen u budući svijet. U tom smislu istočna duhovnost, kontemplativnija, ujedno je i eshatološki naglašenija od zapadne.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 67–68.