Vlastita volja (thélema ídion, tjelesna/zla volja) — kao i filautija, jest želja protivna pravoj naravi čovjeka. Malo je autora u povijesti duhovnosti s tolikom upornošću upozoravalo na nju.
Opasnost je tim veća što se vlastita volja često prikriva pod prividom pravednosti (dikaíoma): kad „pretenzija na pravednost posudi svoju potporu volji, loše svrši za čovjeka”. Tada se pridružuje tvrdoglavost, jednoličnost, ustrajavanje u svome. Lijek je poslušnost i odsijecanje vlastite volje — predaja Božjoj volji (tema sljedećega poglavlja, pozitivne prakse (pogl. XI)).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 242–243.
↗ Otvori u vrtu →