Danas se prečesto oštro razdvaja „spasenje duše” i „savršenstvo”, pa se traže kategorije: monaška duhovnost, duhovnost svjetovnoga klera, laička duhovnost…
Veliki učitelji istočnoga kršćanstva držali su pogrešnim i štetnim — i za monahe i za nemonahe — inzistirati više na razlikama nego na gotovo potpunoj jednakosti poziva na svetost. Ivan Zlatousti: „Sveta pisma ne poznaju takvu podjelu; žele da svi vode život monaha, pa i oni koji su oženjeni.” Time se relativizira razlika „zapovijedi i savjeta”: evanđeoska je punina upućena svima, a ne tek povlaštenoj klasi savršenih.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 264–265.
↗ Otvori u vrtu →