Kršćanstvo se najprije pojavilo kao pokret unutar židovstva, pa kršćanska teologija i ustanove imaju duboke korijene u toj izvornoj sredini. Sve se jasnije uviđa koliko je tadašnji semitski mentalitet drukčije poimao duhovni život od grčko-rimskoga svijeta. Ističu se suprotnosti: misao dinamična nasuprot statičnoj, subjektivna nasuprot objektivnoj, zanimanje za tvar nasuprot za formu, mentalitet slušni nasuprot vidnom, praktičan nasuprot teorijskom.
Židovsko-kršćanska teologija je teologija u pravom smislu — pokušaj cjelovite vizije, sposobne u svim događajima Kristova života i Crkve čitati ostvarenje vječnoga Božjeg nauma. To je teologija povijesti, ali kozmičkih obilježja: djelovanje Riječi, naznačeno u povijesti Izraela, ispunja sve duhovne prostore i tiče se svih stvorenja.
Mnogi elementi te prvotne teologije prešli su u predaju grčkih Otaca, no nastavljaju živjeti osobito među kršćanima semitske loze — Sirijcima, Etiopljanima, pa i Armencima.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 15–16.
↗ Otvori u vrtu →