Liturgijski okvir: Dvanaesti tjedan kroz godinu, petak. Evanđelje dana: Mt 8,1-4 — "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
Izvor: Nicolas Herman (Brat Lovro od Uskrsnuća) — _Bog nadohvat duše_ (Kršćanska sadašnjost i Hrvatski karmelićani, Zagreb, 1982), Razgovori i Zabilježbe
Isus silazi s gore. Upravo je završio Govor na gori — osam blaženstava, zakon ljubavi prema neprijatelju, Očenaš, nauk o brizi i o suđenju. Gledatelji su zadivljeni; Matej kaže da ga je pratilo silno mnoštvo. U to mnoštvo, negdje po rubu, ulazi čovjek čiji ulazak nije dopušten nigdje. Gubavac. Svi koji su ga vidjeli morali su se odmaknuti. Umjesto toga, on pristupa k Isusu, klanja mu se do zemlje i izgovara rečenicu koja u sebi nosi čitavu teologiju: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
"Ako hoćeš" nije sumnja u Isusovu moć. Gubavc zna da Isus može. Sumnja je isključena prvom riječju — "možeš". Ono "ako" odnosi se jedino na volju, a ne na sposobnost. I u tome je, paradoksalno, najveći mogući čin vjere: predati Bogu ne samo pitanje "hoćeš li uspjeti?" nego i pitanje "hoćeš li uopće?" Ostaviti ishod potpuno u Božjim rukama. Brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin iz sedamnaestog stoljeća koji je cijeli duhovni život sažeo u vježbu Božje prisutnosti, kaže upravo to: "Potrebno je, jednom za svagda, potpuno se predati Bogu i svoju sreću tražiti samo u tome da se ispunja njegova volja. Onome koji se uistinu njemu predao svejedno je da li ga Bog vodi kroz patnju ili kroz radost." Gubavac je to učinio. Nije tražio ozdravljenje pod uvjetom da mu se vrati ugled, posao, obitelj. Tražio je volju Božju — i ništa više.
Isus mu pruža ruku i dotiče ga. To je drugi skandal ove perikope: fizički kontakt s gubavcem čini čovjeka obredno nečistim. Isus ne miče ruku. "Hoću. Budi čist." I odmah je ozdravio. Ovdje se otkriva nešto temeljno: Božja volja, kad je dodirnemo povjerenjem, uvijek se pokazuje kao milost. Predanje ovog gubavca nije ostalo u praznom. Brat Lovro je to formulirao u jednoj od svojih zabilježbi: "Bogu iskazujemo čast povjerenjem koje imamo prema njemu. Što se više u njega pouzdajemo, to ga više častimo i tako stječemo velike milosti." "Odmah" — Matej naglašava hitrost ozdravljenja. Predanje ne čeka; ni Božji odgovor ne čeka.
Isus ga onda šalje svećeniku i naređuje mu šutnju: "Pazi da nikome ne kažeš." Ovo uputstvo čini se zbunjujuće, ali možda kazuje nešto o unutarnjoj naravi susreta koji se upravo zbio. Najdublja ozdravljenja nemaju javno lice, barem ne odmah. Događaju se u onoj tišini u kojoj samo duša i Bog znaju što se desilo. Brat Lovro, koji je kuhao juhu i ribao lonce u karmelskom samostanu, opisuje upravo to: "Da bi se došlo k Bogu, nije prijeko potrebna ni mudrost ni učenost. Samo je jedno prijeko potrebno: srce koje je čvrsto odlučilo njemu se predati i njega ljubiti više od svega ostaloga." Gubavac je imao to srce. Nije imao teologiju, nije imao čistoću po Zakonu, nije imao ništa — osim odvažnosti da priđe i kaže: ako hoćeš, možeš.
Gospodine, nauči me reći "ako hoćeš" i uistinu to misliti. Toliko puta donosim ti svoje molitve već upakovane u željeni odgovor — tražim ozdravljenje, ali diktiram i način i trenutak. Daj mi milost gubavca: da priđem bliže, da kleknem i da ti ostavim volju slobodnom. Ti ćeš znati što s njom učiniti.
↗ Otvori u vrtu →