Lectio divina

Brvno u vlastitom oku

Liturgijski okvir: Dvanaesti tjedan kroz godinu, ponedjeljak. Evanđelje dana: Mt 7, 1-5 — "Zašto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne vidiš?"

Izvor: Ivan od Križa — _Tamna noć_ (Symposion, Split, 1997), Knjiga I, Poglavlje 2: "O nekim duhovnim nesavršenostima početnika s obzirom na oholost"

Isus ne govori o tuđim grijesima — govori o pogledu. O smjeru pogleda. Opasnost nije u tome što vidimo nego kamo gledamo i odakle gledamo. Pogledi koji idu prema drugima, a zaobilaze sebe, nose u sebi teret koji se ne zove budnost — zove se oholost.

Ivan od Križa opisuje začuđujuću dinamiku u duhovnom životu početnika: upravo onaj žar koji se čini svetim može postati tlo na kojemu klija "stanovita izraslina tajne oholosti". Oni koji se osjećaju žarkima u molitvi i pobožnosti počinju nesvjesno mjeriti druge prema sebi. I kada drugi ne odgovaraju toj mjeri, tad dolazi sud: "Kad ne vide druge da su pobožni na onaj način kako bi oni htjeli, osuđuju ih u svome srcu, a koji put i riječima." Ivan dodaje da tada "vide trun u oku brata svoga, a ne mare za brvno koju oni imaju" — doslovno citira isto evanđelje koje i danas čitamo.

Postoji tihi paradoks koji Ivan ovdje razotkriva: što više napredujemo u pobožnosti, to više raste i opasnost od te iste tajne oholosti. Pobožnost koja nije prošla kroz samopreispitivanje lako postaje mjera kojom mjerimo druge. I tada molitva koja je trebala biti prostor susreta s Bogom postaje ogledalo u kojemu vidimo sebe u boljem svjetlu od ostalih — baš kao farizej iz Isusove prispodobe.

Evanđelje danas ne poziva na ravnodušnost prema grijehu — poziva na pravi redoslijed: najprije brvno, potom trun. Ne kao kazna, nego kao oslobođenje. Jer onaj tko je iskren prema sebi, tko je vidio vlastitu sljepoću i prihvatio Božje milosrđe kao jedinu svjetlost, taj više ne može gledati brata s visine. Može ga gledati samo s razumijevanjem — jer pozna vlastitu tamu.

Gospodine, podaruj mi lucidnost prema sebi i blagost prema drugima. Neka moj pogled najprije prođe kroz vlastitu nutrinu, i neka iz te tamne noći spoznaje izađe čišći — sposoban vidjeti brata ne kao zrcalo svojih nedostataka, nego kao brata na istome putu.

↗ Otvori u vrtu →