Lk 18,9-14

• Naslov: Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.
• Vrsta:Svagdan
• Tag: #Farizej_i_carinik

• Misao:"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik." Lk 18,10
  • Moj osvrt:Ako bi se zaustavili samo na ovoj rečenici, sigurno bi mislili da će molitva farizeja biti prije uslišana, nego carinikova. Kao da danas kažemo da uđu u crkvu biskup i političar. No, nije važan društveni status ni stalež. Molitveni stav - nutarnja molitva koja je korijen svakoj molitvi.
  • Isus očekivanja svojih slušatelja i naša očekivanja i predrasude okreće na glavu. I prije nego progovore vidi se njihov stav prema Bogu - farizej ide odmah naprijed bez ikakva strahopoštovanja, a carinik ostaje otraga, boji se Božje prisutnosti, osjeća strahopoštovanje. To je ono što kaže Terezija Avilska da, kad želimo moliti ili razmatrati, moramo prije promisliti tko je taj pred kojega dolazimo i tko smo mi koji stojimo pred njim, zato da pred Boga ne dolazimo kao da smo s njim čuvali ovce, nego kao da idemo na kraljev dvor, na susret s kraljem.
  • Farizej stoji uspravno, a carinik je pognut - tuče se u prsa. Sv. Terezija kaže da je samospoznaja "kruh s kojim moramo jesti sva jela, koliko god slasna bila."
  • Farizej je ponosit, arogantan, pouzdaje se u samoga sebe, da radi sve ispravno, a druge osuđuje i kritizira. "Moli u sebi", a doslovan prijevod bi bio "moli se sebi". Dakle, on ne razovara s Bogom nego sam sa sobom, usmjren na kritiziranje drugih i hvalisanje sebe. Farizej se ne moli Bogu, nego sebi - od sebe je učinio boga.
  • Carinik je pokornik, kritizira sebe, a ne druge. On razgovara s Bogom, a ne sa samim sobom. Za njega Bog je Bog, a sebe smatra slabim i grešnim pred Božjom veličinom.
  • Današnje nas čitanje poziva da se zapitamo: da li u crkvi gledamo na druge okolo i komentiramo ih u sebi (kao farizej), pričamo li sami sa sobom ili razgovaramo s Bogom? Kakav je naš stav u molitvi kada dolazimo pred Boga? Da li smo izgubili strahopoštovanje i osjećaj za svetost crkvenog prostora?