Iv 13,1-15

• Naslov: Do kraja ih je ljubio.
• Vrsta:Vazmeno trodnevlje
• Tag:

• Misao:"Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge."
  • Moj osvrt:Pošto su ljudi Isusova vremena nosili sandale noge su im bile prašnjave, zato bi gosta prije ulaska u kuću dočekao rob koji bi mu oprao noge. Dakle, tu službu su izričito obavljali robovi. Današnje čitanje nam govori da je Isus išao od jednog do drugog učenika, kleknuo pred svakoga i oprao im noge - vršeći službu roba na vratima.
  • Možemo samo zamisliti raspoloženje učenika i u kakvoj su se neprilici našli. Vidimo to iz Petrove reakcije: "Nećeš mi prati nogu nikada."
  • Zašto Isus čini ovu gestu? Ljubaznost ili spremnost na služenje? Da sebe ponizi pred učenicima? Naravno da ne, jer Isus je svjestan svog identiteta. Poniznost je život u istini. Isus kaže: "Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!"
  • Isus nas uči pravoj poniznosti. Samo onaj koji se ponizio, spustio do poda može biti uzvišen, može se podići. Poziva i nas da činimo isto prema svojim bližnjima. Sam Bog koji je stvoritelj svega spušta se do nogu svojeg stvorenja. Kolike li poniznosti i dobrote Božje prema nama. A što mi činimo? Poslušajmo odgovor iz usta sv. Franje Saleškog:
  • "Često znamo reći kako nismo ništa, da smo bijeda, otpad svijeta; no, zaista bi nas ražestilo kad bi nas tko uzeo za riječ i nazvao nas onako kako smo sami sebe nazvali. Naprotiv, pretvaramo se kao da bježimo kako bi ostali trčali za nama i tražili nas; ponašamo se kao da bismo htjeli biti posljednji i sjediti na zadnjem mjestu, no činimo to zato da bismo bolje prošli i dobili mjesto na čelu stola. Prava se poniznost ne pretvara i ne služi se poniznim riječima; ona ne nastoji samo prikriti ostale kreposti nego se i sama želi sakriti..."