Mt 23,1-12

• Naslov: Govore, a ne čine.
• Vrsta:Svagdan
• Tag: #licemjerje #taština

• Misao:"Govore, a ne čine." Mt 23,3
  • Moj osvrt:Isus želi da kroz Korizmu provjerim same temelje svog duhovnoga života. Jučer upozorava da provjerim mjeru kojoj mjerim one koje susrećem, a danas me upozorava na licemjerje - da li su moje riječi u skladu s mojim životom?
  • Isus hoda i propovijeda evanđelje, a pismoznanci i farizeji "zasjedoše". Dakle prva napast je upasti u komociju koja vodi pasivnosti i lijenosti, a to onda vodi k tome da ne znam žrvovati svoje vrijeme za drugoga (možda dolazi u nezgodno vrijeme, u vrijeme odmora itd.).
  • Druga stvar koja obilježava licemjere je nesklad između riječi i djela. Puno govore što bi trebalo, kritiziraju druge, izdižu se iznad drugih, a prekrivaju svoje pogreške. Žive u laži. Susret s njima je teret. Zarobljavaju one koje vode i žele da ispune ono što oni nikad nisu mogli ispuniti. Ne dopuštaju drugima da budu svoji, nego od njih pravu minijature samih sebe (koji zbog toga postaju još gori nego oni).
  • Takav nutarnji nesklad ih vodi k tome da previše brinu o svojoj vanjštini. Žele pošto-poto prekriti smrad grijeha kojim odišu - "obijeljeni grobovi". Vole imati visoke titule, prva mjesta i da ih drugi poslužuju, "a oni ni da bi prstom makli."
  • Dante takve smješta u 8. krug pakla u 6. jamu. Kreću se u krug, neprekidno plaču, a nose šešire i plašteve napravljene od olova. Dante primijeti jednog grješnika koji leži na podu, a svi ostali gaze po njemu; bio je to pripadnik visokog svećenstva...("Tko se uzvisuje bit će ponižen.")
  • Pošto su na zemlji zasjeli i tražili vlastitu komociju, sada neprekidno hodaju. Za zemaljskog života su drugima stavljali terete na leđa, a sada je njihova odjeća postala olovna za svu vječnost.