Liturgijski okvir: Četvrtak, 11. tjedan kroz godinu (II. godina). Evanđelje dana: Mt 6,7-15 — Isus uči učenike moliti: „Moleći se, ne brbljajte kao pogani: misle da će biti uslišeni zbog mnoštva svojih riječi. Ne budite dakle slični njima, jer vaš Otac zna što vam treba još i prije nego što ga zapitate." Zatim daje molitvu Očenaša i zaključuje: „Ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama nebeski Otac vaš. Ako li vi ne oprostite ljudima, ni Otac vaš neće oprostiti vaših prijestupa."
Izvor: Romano Guardini, _Razmatranja prije svete mise_ (_Meditations Before Mass_, Sophia Institute Press, 2013.), Poglavlje 16
Isus u današnjem evanđelju ne ismijava samu učestalost molitve — ismijava molitvu koja ne zna komu govori. Pogani brbljaju jer se ne vjeruju da ih Bog čuje, pa misle da će ga doseći množinom riječi. A tko zna da mu „Otac poznaje potrebe još i prije nego što zapita" — taj može moliti drukčije: tiho, jasno, bez izlišnih naslaga.
Romano Guardini, analizirajući drevne liturgijske molitve (Zborna, Darovna, Popričesna), bilježi nešto zadivljujuće: najstarije su najsažetije. U njima — kako Guardini piše — „ nema razrađenih misli, nema dojmljivih slika, nema izljeva osjećaja. Ništa osim nekoliko jasnih, sažetih rečenica.” Modernom čitatelju to zvuči hladno — ali Guardini objašnjava da je upravo suprotno: te molitve su „ispunjene jakom i dubokom pobožnošću"; samo im je oblik drukčiji. One nisu nastale iz rasipanja u subjektivnom dojmu, nego iz duboke sabranosti pred Bogom.
I onda Guardini otkriva strukturu koja leži u svakoj Zbornoj molitvi i koju Isus daje u Očenašu: „Cilj je Otac; molitva je traženje njegova lica. Put je Krist. Snaga je Duh Sveti. Ta jedna rečenica sadrži cjelokupni zakon liturgijske molitve." Isus u evanđelju ne daje samo istinsku molitvu — daje kretanje: od mene prema Ocu, kroz Krista, u Duhu. Očenaš nije formula — on je put.
Na kraju Guardini dotiče i oproštenje — molitva je nemoguća ako između mene i brata stoji ozlojeđenost. To je točno ono čime Isus danas zatvara učenje o molitvi: tvoj Otac ne može ti oprostiti dok ti ne oprostiš. Ne kao uvjet koji Bog postavlja, nego kao opis stvarnosti: čovjek zatvorene ruke ne može primiti ni ono što mu se pruža.
Oče naš, koji si na nebesima — nauči me danas moliti bez brbljanja: jasno, tiho, usmjereno. I gdje sam zatvorio ruku neopraštanjem, otvori je — da bih mogao primiti ono što znaš da mi treba.
↗ Otvori u vrtu →