Iv 8,21-30

• Naslov: Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam.
• Vrsta:Svagdan
• Tag:

• Misao:"Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam."
  • Moj osvrt:Isus im dvaput govori da će umrijeti u svojim grijesima, no kada treći put spominje iste riječi nudi im i lijek, izlaz iz njihove zatvorenosti i nevjere: "ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."
  • Dalje im kaže da će spoznati da je On Sin Božji, kada bude uzdignut na križ, no i to im neće koristiti, ako ne povjeruju. Nije dovoljno razumom spoznati da je Isus Bog, nego je potrebno njemu vjerovati, staviti svoj povjerenje u njega, predati mu svoj život...
  • Ova korizmena čitanja nas tjeraju da se upitamo da li stvarno vjerujemo ili samo imamo mišljenje o Isusu. Isus takvima kaže: "Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."
  • «Istina se povlači od onoga koji traži vlastitu slavu i otvara se jedino onomu koji joj se približava u stavu strahopoštovanja, štovanja i poniznosti.» (Benedikt XVI.)
  • S druge strane, razbojniku na križu koji je povjeovao u njega, kaže: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju." Da bi se međusobno jačali u vjeri, potrebno je pričati o Isusu, o svecima, o nebu... Naši razgovori se često svode samo na razmjenu informacija koje smo čuli u medijima. Govor o Bogu i vječnim istinama se može čuti samo na simpozijima, seminarima i nedjeljnim propovijedima.
  • Papa Benedikt XVI. je zapisao kako je kako je za njega razgovor Augustina i njegove majke Monike postao poput prozora kroz koji promatra vječnost i koji daje snagu za život. Neka i nama bude nadahnuće za naše razgovore:
  • «Sa svojom majkom jedne je večeri stajao na prozoru svoje vile i promatrali su morsku pučinu koja se u daljini stapala s plavim nebom. U ovom pogledu, ispunjenu mirom i predanošću onomu što se zbilo i što će još doći, u ovomu pogledu na širinu beskonačnoga, majka i sin su razgovarali o Božjoj vječnosti. Rekli su kako će biti lijepo kad jednom zemlja i more nestanu, kad više ne bude ni prošlosti ni budućnosti, kad još samo bude postojalo Božje vječno danas. Augustin dodaje: u tom nam je trenutku darovano da za jedan otkucaj srca dodirnemo tajnu vječnoga, i ondje smo ostavili prvijence svojega duha. \[...\] Devet dana kasnije i njegova je majka zauvijek sklopila oči. Ali ona slika mira, zajedničkoga promatranja širokoga mora, a kroz širinu mora i same Božje vječnosti, ostala je slika obećanja, besmrtnosti, slika koju ništa neće moći izbrisati iz njegove duše.»