Lectio divina

Iv 6,60-69

Misao:Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.
- Moj osvrt:Isus nipošto ne ublažava svoju poruku, nego sve više zaoštrava - do te mjere da neki kažu da je "tvrda besjeda" i odlaze. Naravno Isusove riječi su zahtjevne, radikalne, njihov razum se buni, no što kaže srce?
- Isusove riječi su DUH i ŽIVOT, a VJERA koja je i Očev dar je plodna zemlja koja može primiti sjeme Božje riječi i dopustiti joj da raste iako u početku ne vidi ono što će se razviti iz tog sjemena.
- Isus nije otupio oštricu svoje riječi, nije omekšao tvrdoću besjede, ne opravdava se, ne pokušava ih zaustaviti i nagovoriti da ostanu, nego se okreće svojim učenicima i pita ih da li i oni žele otići. Koliko se danas u propovijedima (pod izlikom tolerancije) otupljuje oštrica Isusove Riječi, pa čak i iskrivljuje? Koliko današnji propovijednici glade vjernike po ušima želeći ih privući k sebi, ne shvaćajući da ih time udaljuju od Isusa...
- "Hoćete li i vi otići, ja vas ne zadržavam, ne vežem vas uza se, ali ako hoćete možete me slijediti..." Naravno Gospodine da želimo ostati uz tebe, ta kome da idemo kad jedini ti daješ život vječni. Svaka druga staza vodi u smrt. Ti nisi jedan od učitelja, nego si ti jedini Učitelj. Iako možda ne razumijemo često tvoje postupke, ipak, mi ti vjerujemo, jer znamo da nam želiš dobro, da si ti jedini dao svoj život za nas, da nas spasiš.