Izvor: Anne Costa, _Lord, I Hurt! The Grace of Forgiveness and the Road to Healing_ (The Word Among Us Press, Frederick, MD, 2012.), poglavlje 2: „What Is Forgiveness?" — Moral
Isusova zapovijed „ljubite neprijatelje" uvijek zvuči kao previše. Srce se opire, razum traži iznimke, a ponos šapće da tako nešto nije moguće — ili bar nije pravedno. Anne Costa, pišući iz dubine osobnog iskustva oproštenja i duhovnog ozdravljenja, pomaže nam razumjeti zašto ta zapovijed nije moralni luksuz, nego put slobode.
Jedna od ključnih uvida njezine knjige oslanja se na čuvenu rečenicu Corrie ten Boom, koja je preživjela holokaust: „Opraštanje znači osloboditi zarobljenika — i shvatiti da ste taj zarobljenik bili vi sami." Dokle god čuvamo neprijatelja zatvorenog u srcu — u kavez ogorčenosti, žeđi za osvetom ili ljutitog nijekanja — mi sami nosimo te lance. Opraštanje nije ustupak onom koji nas je povrijedio; to je odluka kojom sebi vraćamo slobodu.
Costa precizno razlikuje opraštanje od zaboravljanja i od pomirenja — oproštenje je moguće i bez jednoga i bez drugoga. No srž je uvijek ista: „Opraštanje je prepustiti Bogu da napiše završni dio priče." Isus u evanđelju ne traži emocionalno toplo osjećanje prema onome tko nas mrzi — traži volju koja se obraća Bogu umjesto osveti. „Molite za one koji vas progone" nije sentimentalna gesta; to je duhovni čin kojim svog neprijatelja smještamo pred Boga umjesto pred vlastitu povrijeđenost.
„Savršeni kao Otac vaš" — ne moralno besprijekorni, nego cjeloviti u ljubavi, kakav je Bog koji ne uskraćuje sunce ni kišu. Ta punina nije naš privatni doseg: ona je milost koju primamo moleći za onoga od kojega bismo najradije pobjegli.
Gospodine, otvori mi srce za oproštenje koje nisam sposoban sam podariti. Nauči me moliti za one koji su mi učinili zlo — ne iz slabosti, nego iz slobode djece Božje. Budi Ti taj koji ljubiš u meni, tamo gdje ja više ne mogu.
↗ Otvori u vrtu →