Lectio divina

Novo i staro iz riznice

Liturgijski okvir: Vrijeme kroz godinu, 17. tjedan (četvrtak). Neobvezni spomendan svetog Petra Krizologa, biskupa i crkvenog naučitelja. Evanđelje dana: Mt 13,47-52 — „Kraljevstvo je nebesko kao kad mrežu bace u more: ona okupi svakovrsne ribe... Svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

Izvor: D. J. Harrington, B. T. Viviano i dr. — _Komentar evanđelja i Djela apostolskih_ (Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 1997), „Evanđelje po Mateju" (B. T. Viviano, OP), komentar na Mt 13,44-52, str. 205-206

Isus zaključuje niz prispodoba o kraljevstvu slikom mreže bačene u more koja „okupi svakovrsne ribe". Kraljevstvo sada nije čisti izbor nego mješoviti ulov. Viviano to tumači istovjetno prispodobi o kukolju: „kraljevstvo je mješoviti skup svetih i grešnih (dobre i loše ribe). Konačno razvrstavanje valja prepustiti Bogu i anđelima kao njegovim djelatnicima." Napast onoga tko služi Crkvi — a jednako i onoga tko motri vlastito srce — jest prijevremeno razvrstavanje. Komentar upozorava da se Crkva „treba čuvati nestvarnog čistunstva", jer je to „varljiva ali potrebna ravnoteža". Nisam ja onaj koji izvlači mrežu na obalu; od mene se traži strpljivost.

A onda Isus pita: „Jeste li sve ovo razumjeli?" i dodaje posljednju, tihu prispodobu — kako Viviano kaže, gotovo metaparabolu, „parabolu o sastavljanju parabola". Onaj tko je razumio postaje „pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko" koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. Stručnjaci u tom retku vide autobiografiju evanđelista — a slika pristaje svakom svećeniku oblikovanom Riječju. Biti pismoznanac kraljevstva ne znači izmišljati, nego crpsti iz pune riznice.

Što je to novo i staro? Komentar navodi: pod „starim" se vidi Stari zavjet, a pod „novim" Isusov nauk o kraljevstvu. Staro je čitava predaja — Pismo, oci, naučitelji; novo je živi dah Kristova kraljevstva koji čini da ta predaja progovori današnjem slušatelju. Znakovito, danas se spominje sveti Petar Krizolog, „zlatoslovi", propovjednik koji je upravo to činio: stari zakon pripovijedao „tako da bude privlačan i razumljiv". Ne novost radi novosti, ni muzejsko ponavljanje, nego iznošenje oboje.

Dvije se prispodobe susreću. Budući da je mreža puna svakovrsnih riba i ja je ne mogu razvrstati, moja zadaća nije nadzirati nego hraniti — iznositi iz riznice ono što krijepi i dobre i one koji tek dozrijevaju. Strpljivost prema šarolikom ulovu i darežljivost iz riznice idu skupa. I samo srce je takva mreža; Božja strpljivost prema meni ista je ona strpljivost koju dugujem drugima. Zato svakoga dana, u molitvi i na misi, iznova silazim k riznici da iznesem novo i staro.

Gospodine, daj mi strpljivost pred mrežom koju ne smijem prije vremena razvrstavati, i darežljivost da iz tvoje riznice iznosim novo i staro. Učini da najprije sam živim od onoga što drugima naviještam. Amen.

↗ Otvori u vrtu →