Novo vino

Liturgijski okvir: Svagdan — 13. tjedan, subota. Evanđelje dana: Mt 9,14-17 — _"Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će dani kad će im zaručnik biti oduzet — tada će postiti."_

Izvor: Aurelije Augustin — _Ispovijesti_ (Kršćanska sadašnjost, Zagreb), Knjiga I, poglavlja 4–5

Učenici Ivanovi dolaze s pitanjem koje zvuči kao prigovor: zašto vaši ne poste? Isus im ne odgovara pravilom nego slikom — slikom svadbe. Post pretpostavlja odsutnost, čekanje, prazninu. Ali zaručnik je ovdje, prisutan, bliz. Stara logika žalosti i traženja ne vrijedi više kad je Onaj koga se čeka već stigao. "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?" Pitanje je retoričko, ali u njemu stoji cijela novost evanđelja.

Augustin otvara Ispovijesti jednim od najudarlijijih opisa Boga u kršćanskoj tradiciji. U nizu paradoksa govori o božanskoj nepromjenljivosti i kaže: "nikad nov, nikad star, a sve obnavljaš." Bog nije nov kao što je nova moda — nije nov jer je tek nastao. On je vječan, a ipak iz njega sve što je uistinu novo izvire. Novo vino u evanđelju nije samo metafora za reformu ili promjenu: ono govori o kontaktu s Onim koji je izvor svake obnove, a sam ne stari. Stari mijeh puca jer je krut. Novo srce prima jer je savitljivo — jer je dodirnuto Onim koji sve čini novim a da sam nikad nije bio star.

U petom poglavlju iste knjige Augustin otvara srce: "Tko će mi dati da dođeš u moje srce i da ga opojiš, pa da zaboravim svoja zla i zagrlim jedino dobro svoje, tebe?" Glagol "opoji" nije slučajan. Augustin osjeća da ono što traži nije informacija o Bogu, nije ni moralni napredak: traži preplavljivanje, unutarnje ispunjenje koje nadilazi svaku mjeru. Upravo to opisuje prisutnost Zaručnika — ne skromna korigiranja starih mjehova, nego novo vino koje ih ne može ne razderati ako su stari.

A malo prije, u istom poglavlju, dolazi i dijagnoza: "Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je." Duša koja nije bila proširena čeznućem i susretom ne može primiti Boga. Stari je mjeh ono što nikad nije bilo rastegnuto. Novi mjeh nije mlad po godinama nego mlad po unutarnjoj slobodi — spreman na širenje. Post koji Isus naviješta za dane odsutnosti neće biti žalost bez smisla: bit će rastezanje, priprema, proširivanje prostora za povratak Onog koji dolazi.

Gospodine, ti koji nikad ne stariš i sve obnavljaš — dođi u moje srce i proširi ga. Neka više ne tražim samo da ispravim stare forme, nego da primim novo vino tvoje prisutnosti. Neka moja duša postane novim mjehom — savitljivim, pripravnim, ispunjenim tobom.