Liturgijski okvir: 17. tjedan kroz godinu, spomendan sv. Ignacija Loyolskog. Evanđelje dana: Mt 13,54-58 — "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu."
Izvor: sv. Ignacije Loyolski — _Duhovne vježbe_ (Dvije zastave, br. 142–146)
Sugrađani u Nazaretu ne spore Isusovu mudrost; oni se sami začudiše njegovoj nauci i djelima. Sablazan nije u nedostatku dokaza, nego u previše poznatom liku onoga koji ih donosi: "Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija?" Poznajem njegovu adresu, njegov zanat, njegovu rodbinu — i upravo me ta bliskost priječi da mu se poklonim. Veličina koja dolazi u tako običnu i skromnu odjeću vrijeđa moje predodžbe o tome kako Bog mora izgledati.
Ignacije mi na svoj blagdan pruža ključ te sablazni u razmatranju o dvjema zastavama. Pod Luciferovim stijegom vodi se duša stupnjevima: "prvi stupanj bogatstvo, drugi čast, treći oholost." Nazarećani su zarobljenici drugoga stupnja — ljudske časti. Tko je opsjednut time tko koga nadvisuje, ne može se prignuti pred drvodjeljinim sinom, jer bi time izgubio vlastiti položaj. Oholost ne može kleknuti pred poniznošću a da se ne osjeti poražena.
Nasuprot tomu, Krist stoji "na nisku mjestu, krasan i ljubezan" te poziva svoje na posve drugačiji put: najprije na duhovno siromaštvo, "a onda i do želje za pogrdama i prezirom. Iz toga dvoga, naime (tj. iz siromaštva i prezira) slijedi poniznost." Ono što Nazaret odbacuje kao razlog nevjere — nisko mjesto, skriveni život, izostanak vanjskoga sjaja — Ignacije prepoznaje kao samu zastavu pod kojom Krist okuplja svoje. Nisko mjesto nije Isusov nedostatak nego njegov izbor, i ono je poziv upućen meni.
Zato me evanđelje pita pod čijom zastavom danas stojim. Odbijam li Krista koji dolazi u običnome — u subratu kojega predobro poznajem, u svakidašnjoj dužnosti, u vlastitom skrivenom životu bez priznanja — zato što mu manjka čast za kojom žudim? Rečenica koja zaključuje prizor najviše zabrinjava: "I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere." Nevjera veže i Božje ruke; ondje gdje tražim samo sjaj, on ne može djelovati. Iskazati čast proroku u vlastitoj kući znači primiti Boga baš ondje gdje me bliskost napastuje da ga prezrem.
Gospodine Isuse, krasan i ljubezan na niskom mjestu, izbavi me od žudnje za časti koja ti zatvara vrata. Primi me pod svoju zastavu, u siromaštvu i poniznosti, da te prepoznam ondje gdje te odveć dobro poznajem. Amen.
↗ Otvori u vrtu →