Lectio divina

Lk 9,57-62

»Pođi za mnom!«

U današnjem evanđelju Isus se susreće s troje ljudi, jednog poziva da ga slijedi i dvoje koji se nude da ga slijede. Jedan je htio pokopati oca, a drugi se oprostiti od obitelji. Međutim, Isus odbija oba zahtjeva i inzistira da odmah odu s njim. Postoji hitnost u djelu koje Isus obavlja, a koja nadvisuje sve druge obzire, čak i najbliže obiteljske dužnosti i veze. Ovdje dobivamo uvid u hitnost kojom je Isus morao raditi tijekom svoje relativno kratke javne službe. Možemo biti zahvalni za Isusov osjećaj hitnosti jer je Božje dobro djelo kroz Isusa dotaklo živote svih nas, dvije tisuće godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Svima nam je danas potrebno nešto od Isusova osjećaja hitnosti kada je u pitanju naš odnos s njim. Gospodin traži da danas odgovorimo na njegov poziv. Lako možemo biti u iskušenju da odgodimo za sutra ili prekosutra ono što Gospodin možda sada traži od nas. Osjećamo poziv da učinimo nešto, za što znamo da je u skladu s Božjom voljom, i oklijevamo. Dopuštamo da nas manje važne stvari sputavaju. A psalam 95 kaže, 'O da danas glas mu čujete'.

Evo me Gospodine, mene pozovi! »Za tobom ću kamo god ti pošao.«

↗ Otvori u vrtu →