Lectio divina

Presveto Trojstvo A

Izl 34:4-6.8-9 — Gospodin objavljuje svoje Ime Mojsiju

  1. Zašto ovaj ulomak za Trojstvenu nedjelju? Teofonija (Božje pojavljivanje)
  2. Doslovni smisao: Mojsijev susret s Bogom na Sinaju (Izl 34)
  3. Duhovni smisao: "Tragovi" Trojstva u Starom Zavjetu (usp. KKC 237)

a. Oblak = Duh Sveti (usp. KKC 697) b. Gospodin = Sin

Dn 3:52-55 — Slavite i hvalite zauvijek

  1. Hvalospjev hvale Imenu Gospodnjem (r. 52)

2 Kor 13:11-13 — Trojstveni blagoslov Pavlov

  1. Milost Gospodina Isusa Krista
  2. i ljubav Božja
  3. i zajedništvo Duha Svetoga neka je s vama svima (13:13)

Iv 3:16-18 — Jer je Bog tako ljubio svijet...

  1. Jedini Sin: Isus je "jedorođeni" (grč. monogenēs) Sin

a. Anđeli: stvoreni sinovi Božji (Job 1) b. Ljudi: posinčeni sinovi Božji (Rim 8; Gal 3)

  1. Vječni Sin: "Bog posla Sina na svijet" (3:17)

- Živa tradicija

Katekizam: Otajstvo Presvetog Trojstva jest središnje otajstvo kršćanske vjere i života. Ono je otajstvo Boga u sebi. To je dakle izvor svih ostalih otajstava vjere, svjetlost koja ih prosvjetljuje. Ono je najtemeljniji i najbitniji nauk u "ljestvici istina vjere." (KKC 234) Sv. Ivan Zlatousti: Pavao dovršava svoje pismo molitvom... sve što pripada Trojstvu je nedjeljivo. Gdje je zajedništvo Duha, tu je i Sin; gdje je milost Sinova, tu je i Otac i Duh. (Homilije na 2 Kor 30.3)

- Katekizam

Izl 34:5-9 (KKC 207, 210) 2 Kor 13:13 (KKC 249); 13:14 (KKC 2627) Iv 3:16 (KKC 219, 444, 458, 706); 3:17 (KKC 679) Otajstvo Presvetog Trojstva* (KKC 232-267)

- Misli svetaca

"Trojstvo nije apstraktna dogma — to je opis Boga koji je, u sebi, ljubav. Otac ljubav ljubi u Sinu; Sin odgovara u Duhu. I mi smo pozvani ući u tu istu ljubav." (bl. Ivan Pavao II.)

↗ Otvori u vrtu →