Liturgijski okvir: Srijeda 13. tjedna kroz godinu. Evanđelje dana: Mt 8,28-34 — "Kad su ga ugledali, zamoliše ga da napusti njihov kraj."
Izvor: Nicolas Herman (Brat Lovro od Uskrsnuća) — _Bog nadohvat duše_ (Kršćanska sadašnjost – Hrvatski karmelićani, Zagreb, 1982), Sedma zabilježba i Četvrto pismo
Isus stupa na gadarski teritorij. Dvojica opsjednutih, zatočenici groblja i vlastite tame, najednom su slobodni. Demoni ga prepoznaju kao Sina Božjega i pitaju je li došao mučiti ih "prije vremena" — oni znaju tko je i što donosi. Svinje se bace u more. I tada — stanovnici grada izlaze mu u susret ne da ga proslave, nego da ga zamole da ode.
Paradoks je surov: oni koji su bili u lancima sad su slobodni; oni koji su bili slobodni — izabiru da ostanu zatvoreni. Gadarci nisu bili zli ljudi. Vjerojatno su imali svoja pravila, svoju pobožnost, svoju ekonomiju. Ali Isusova nazočnost poremetila je sve. Svinje — ulog, sigurnost, ono oko čega se vrtio život — nestale su. I umjesto zahvalnosti, strah. Umjesto otvorenih ruku, gesta: "Zamolili ga da napusti njihov kraj."
Svaki čovjek nosi u sebi obje mogućnosti: opsjednutog koji u Isusu prepoznaje slobodu i gadarca koji se boji cijene te slobode. Brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin iz sedamnaestog stoljeća, izabrao je radikalno drugačiji put. U Četvrtom pismu piše: "Ne mogu zamisliti kako religiozni ljudi mogu zadovoljno živjeti a da ne misle o nazočnosti Božjoj... i najmanje odvajanje od Njega za mene je pakao." Gdje gadarci mole Isusa da ode, Lovro moli da ostane — uvijek, neprestano, u dubini duše.
Taj unutarnji zaokret nije čin volje koji se jedanput donese. Lovro opisuje dugotrajan put: isprva rastresene misli, suhoće — a onda, s vremenom, postaje navika. U Sedmoj zabilježbi piše: "duša tada živi tako kao da su samo ona i Bog na svijetu." Ovo je suprotnost nasprav gadarcima: ne tjeskoba pred Isusovom nazočnošću, nego tišina u kojoj jedino On ostaje. I dodaje u pismu: "Kad sam tako s Njime, ničega se ne bojim." Svinje mogu propasti. Život se može preurediti. Ljubav koja ostaje kada sve propadne jest jedina sigurnost koja se ne utopi.
Gospodine Isuse, ne bojim se tvoje prisutnosti. Ono što u meni zatvara tvoj dolazak — daj mi snage da to prepoznam i pustim. Ostani. Materijalnih sigurnosti može nestati, ali ti — nemoj ići. Nauči me živjeti kao da smo samo ti i ja na svijetu.
↗ Otvori u vrtu →