Liturgijski okvir: Šesnaesti tjedan kroz godinu, utorak. Evanđelje dana: Mt 12,46-50 — "Tko god vrši volju Oca moga nebeskoga, taj mi je brat i sestra i majka."
Izvor: Carlo Maria Martini — _The Gospel Way of Mary: A Journey of Trust and Surrender_ (Word Among Us Press, 2011), poglavlje 1: "The Servant of the Lord"
Scena je gotovo paradoksalna na prvu. Marija stoji vani, a Isus je ne poziva unutra. Netko ga obavještava: "Eno, Majka tvoja i braća tvoja stoje vani, žele s tobom govoriti." A Isus — nastavlja. Rukom pokazuje na učenike: "Evo moje majke i moje braće!"
Kardinal Carlo Maria Martini, pišući o Mariji kao Službenici Gospodnjoj, razmatra njezin "da" na Navještenju kao temeljni čin cijele njezine egzistencije: "Marijinim 'da' — izvan Kristove žrtve — jest prikaz, početak, nastavak i vrhunac ljudskog i kršćanskog savršenstva. To 'da' u sebi sadrži usmjerenost cijelog njezinog života prema Bogu i unaprijed potvrđuje sve Kristove izbore od Betlehema do križa." Marijinim riječima — "Neka mi bude po tvojoj riječi" — otvorena su vrata spasenja. I upravo to Isus prepoznaje kao pravo srodstvo: ne biološku povezanost, nego zajedništvo volje.
Isus u Matejevu evanđelju ne pita: "Tko su moji krvni srodnici?" nego: "Tko vrši volju Oca?" Srodstvo s Bogom nije pitanje podrijetla, nego predanja. Stajati "vani" tjelesno dok si "unutra" savršenom predanošću volje — to je Marijin način. Ona je odavno prešla tu granicu, onog trenutka kada je rekla: Evo me. Prorok Mihej i psalmist pjevaju o Bogu koji baca grijehe "u dubinu mora" i ostaje vjeran savezu — jer Bog ne traži savršenstvo kao uvjet ulaska, nego volju koja se otvara. Marija je upravo to: voljna duša koja se ne brani ni od Boga ni od Njegova zahtjeva.
Ta gesta ruke kojom Isus pokazuje na učenike nije gesta odricanja — nego poziv. "I vi možete biti ovako blizu. I vi možete ući." Ne krvlju, nego voljom. Ne srodstvom, nego predanjem. Srodstvo se stječe iznova svaki dan, u svakom malom "da" izrečenom pred Bogom — u molitvi koja ne pregovara, u služenju koje ne broji, u šutnji koja ne traži potvrdu.
Gospodine, nauči me Marijin "neka mi bude" — tiho, potpuno "neka mi bude". Kada stojim vani i ne razumijem, kada čekam bez odgovora — neka i to čekanje bude moj pristanak. Ti me poznaješ po srcu, a ne po položaju.
↗ Otvori u vrtu →