»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
Učenici nisu mogli sami izagnati zloduha. Ovo je i za njih škola da nauče kako sami od sebe ne mogu ništa. Od Isusa dolazi snaga koja ozdravlja i oslobađa. Naši padovi i neuspjesi mogu nas naučiti da se više pouzdajemo u Isusa. Isus nije odmah oslobodio dječaka, nego postavlja pitanja ocu. Očito je potrebno prvo ozdraviti oca i u njemu oživjeti vjeru, tako da se zatvore vrata Zlomu, koja su otvorena još od djetinjstva. Tada Isus može imenovati zloduha (nijemi i gluhi) i izbaciti ga iz mjesta na koje je zloduh, zbog nekog razloga, polagao pravo (zbog kojeg ga učenici nisu mogli izagnati). Uz čvrstu vjeru Isus na kraju naglašava potrebu molitve i posta.
Isuse, kao i ovaj otac ponavljam: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Neka me moji neuspjesi i padovi ne obeshabre, nego potaknu da se sve više pouzdajem u tebe. Isuse, uzdam se u tebe! x3
↗ Otvori u vrtu →