Na blagdan svetog Benedikta liturgija pred nas stavlja pitanje koje je postavio Petar: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ To je iskreno pitanje svakoga učenika koji se pita isplati li se slijediti Krista.
Život svetog Benedikta daje konkretan odgovor. Kao mladić ostavio je bogatstvo, ugled i obećavajuću budućnost u Rimu kako bi tražio samo Boga. Najprije je živio u samoći, ali upravo iz te samoće rodila se zajednica. Oko njega su se okupili učenici, nastali su samostani, a njegovo Pravilo oblikovalo je kršćansku Europu stoljećima. Ono što je ostavio bilo je veliko, ali ono što je primio bilo je neusporedivo veće.
Isus u evanđelju obećava da nitko tko se zbog njega nečega odrekne neće ostati praznih ruku. Naprotiv, primit će „stostruko više“ i baštiniti život vječni. To ne znači da će svaki gubitak biti nadoknađen materijalnim dobrima, nego da Bog uvijek daje dublje darove: novi smisao, novu obitelj u Crkvi, mir srca i zajedništvo s njim.
Većina nas nije pozvana napustiti dom poput svetog Benedikta. Ali svi smo pozvani nešto ostaviti: sebičnost, navezanosti, grijeh, potrebu da uvijek bude po našem. Svako takvo odricanje stvara prostor da Bog ispuni naše srce onim što jedino može trajno usrećiti.
Sveti Benedikt svojim životom pokazuje da ono što predamo Kristu nikada nije izgubljeno. U Božjim rukama svaka žrtva postaje plodna, a svako iskreno traženje Boga završava otkrićem da nam je Gospodin dao mnogo više nego što smo ikada mogli ostaviti.
↗ Otvori u vrtu →