Središnja nit koja povezuje čitanja današnjeg dana jest: najprije primiti, a zatim darovati. Isusova zapovijed nije jednostavno: “Dajte”, nego: “Badava primiste, badava i dajte” (Mt 10,8). Redoslijed je presudan. Kršćanstvo ne počinje zahtjevom, nego darom; ne započinje onime što čovjek čini za Boga, nego onime što Bog čini za čovjeka.
Prvo čitanje iz knjige proroka Hošee to izražava jednom od najnježnijih slika u cijelom Starom zavjetu. Bog govori poput roditelja koji uči dijete hodati: “Efrajima ja sam hodati učio, držeći ga za ruke njegove;… bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.” To nije ljubav koja se zaslužuje; to je ljubav koja prethodi svemu. Tek nakon što čovjek iskusi da je ljubljen, može odgovoriti ljubavlju.
Upravo zato Isus šalje apostole gotovo bez ikakvih materijalnih oslonaca. Ne želi da se pouzdaju prvenstveno u vlastitu sposobnost, organizaciju ili sigurnost, nego da budu svjesni kako su oni prije svega primatelji Božje milosti. Onaj tko misli da sve mora proizvesti vlastitim snagama teško će drugima prenositi Evanđelje kao dar. Evanđelje nije proizvod koji prodajemo, nego dar koji smo sami primili.
To vrijedi i za naš svakodnevni život. Opraštamo jer nam je oprošteno. Ljubimo jer smo prvi bili ljubljeni. Služimo jer nam je prije služeno. Kao što piše sveti Pavao: “Milošću ste spašeni.” Sve započinje Božjom inicijativom.
Možda je upravo današnje pitanje za ispit savjesti vrlo jednostavno: živim li više kao onaj koji mora stalno davati ili kao onaj koji svaki dan najprije prima? Jer samo srce koje se neprestano napaja Božjom ljubavlju može velikodušno dijeliti drugima, bez računice i bez očekivanja nagrade.
“Badava primiste, badava i dajte.” To nije samo moralni poziv; to je način života učenika koji zna da je sve što ima – milost.
↗ Otvori u vrtu →