Liturgijski okvir: XV. tjedan, srijeda; Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj. Evanđelje dana: Mt 11,25-27 — _"Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima."_
Izvor: Sv. Bonaventura — _Razgovor sa samim sobom_ (Demetra, Zagreb, 2011.), Proslov i Poglavlje I, §1-2 — Duhovnost/Bonaventura
Isus danas moli. Ne poučava, ne iscjeljuje, ne raspravlja. Progovara Ocu i u toj molitvi otkriva nešto što nije upućeno ni učenicima ni mnoštvu nego nama koji slušamo: Bog skriva. Ono najdragocjenije — spoznaju o uzajamnom životu Oca i Sina, intimnost s božanskim otajstvom — nije dostupno kroz erudiciju ni kroz neku duhovnu metodu. Sakriveno je od mudrih i umnih, a darovano malenima (νήπιοι — dojenčad, oni koji su u potpunoj ovisnosti, koji ne raspolažu sobom). Paradoks je namjeran i oštar: put k onoj spoznaji koju Bog želi dati prolazi kroz neku vrstu nemoći.
Na dan sv. Bonaventure — Serafskog naučitelja, jednog od najdubljih skolastičkih mislioca 13. stoljeća — vrijedi se zaustaviti upravo tu. Bonaventura je znao da znanje samo po sebi nije put. U "Razgovoru sa samim sobom" (Soliloquium), jednom od njegovih zrelih duhovnih spisa, poziva čitatelja da počne od sebe. Posuduje Ambrozijeve riječi: "Mnogi ljudi znaju mnoge stvari, a ne poznaju sami sebe, druge istražuju, a sebe zanemaruju, tragaju za Bogom preko vanjskih stvari, zanemarujući svoju nutrinu, u kojoj je Bog." A Zlatousti dodaje, kroz isti spis: "Spoznaja samoga sebe nije najneznatniji dio mudroslovlja." Mudri koji su Isusu izmakli nisu bili glupi — bili su zaokupljeni krivim smjerom. Gledali su prema van kad je Bog bio iznutra.
Bonaventura nudi konkretnu alternativu: okrenuti se prema nutrini. Tamo, u nutarnjem čovjeku, duša nosi utisnuti trag Presvetog Trojstva — pamćenje, razum i volju kao sliku Oca, Sina i Duha Svetoga. Ovo nije teološka apstrakcija nego temelj kontemplativnog iskustva: u tebi, u samoj strukturi tvoje duše, stanuje Onaj kojeg tražiš. Bernard, kojega Bonaventura obilato navodi, sažima bez oklijevanja: "Kad Boga voljom ljubim, samoga sebe u njega preoblikujem." Nejačad u evanđelju nije blažena zbog neznanja — blažena je zbog ovog unutarnjeg okreta, zbog predanosti Onomu koji jedini može nasititi. Anzelmo to kaže bez ukrasa: "Sve obilje koje nije Bog meni je oskudica." To je mudrost malenih.
Isus u nastavku dodaje da nitko ne zna Oca osim Sina — i onoga komu Sin odluči otkriti. Objava nije automatska, nije zaslužena, nije plod savladavanja duhovnih tehnika. Ona je dar Sina koji bira komu će otkriti Oca. I Sin bira one koji su prazni od vlastite mudrosti, koji nisu popunili unutarnji prostor teorijama o sebi. Bonaventura nas poziva: "Promatraj svoju ljepotu, da uvidiš, kakvu ljepotu moraš ljubiti." Krenuti od sebe — ali ne da bi se divio sebi, nego da bi otkrio u sebi trag Onoga čija je slika u tebi utisnuta. Ta spoznaja ne dolazi izvana. Ona je objava — sakrivena od mudrih, darovana onima koji su je prestali osvajati.
Oče, Gospodaru neba i zemlje, hvala ti što čuvaš svoju tajnu od svih koji je pokušavaju zaslužiti, a daruješ je onima koji samo otvaraju ruku. Učini me malenim — sve što u meni hoće biti mudro neka utihne pred Tvojim darom.
↗ Otvori u vrtu →