Mt 5,17-19

• Naslov: Tko bude vršio i druge učio, taj će biti velik.
• Vrsta:
• Tag: Revolucija Tradicija

• Misao:"Nisam došao ukinuti, nego dopuniti." Mt 5,17
  • Moj osvrt:Oni koji su slijedili Isusa i s oduševljenjem ga slušali, možda su pomislili da će donijeti nešto potpuno novo, neke nove zapovijedi. Vidimo da narod govori da Isus ne tumači Pisma kao pismoznanci i farizeji, a onaj mladić ga pita koja je zapovijed najveća od svih - kao da očekuje nešto što još nije čuo. No, Isus ga upućuje na Zakon i proroke.
  • Isus nije došao sve ukinuti, nije terminator, ni revolucionar, ni anarhist, kako to neki i danas smatraju. Svijet ruši tradicionalne vrijednosti koje su izgrađivane i življene stoljećima, misleći da će tako biti slobodan, no upravo tada gubi slobodu. Nažalost mnogi su i u Crkvi upali u istu zamku. Isus sam kaže da je došao ispuniti, a ne ukinuti.
  • Tradicija je temelj, stoljetna čvrsta stijena na kojoj se može graditi. Mojsijeve ploče na kojima su ispisane zapovijedi i danas vrijede. Isus, novi Mojsije, želi da one budu ispisane i na naše srce ("Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.")
  • Suprotno ovome stoji revolucija kojoj je otac knez ovoga svijeta, a ako s revolucije skinete masku i upitate je: Tko si? Ona će odgovoriti: "JA SAM MRŽNJA PROTIV SVAKOG VJERSKOG I DRUŠTVENOG REDA KOJI NIJE UTVRDIO ČOVJEK I U KOJEM ON NIJE KRALJ I BOG ISTOVREMENO.  JA SAM PROGLAŠENJE LJUDSKIH PRAVA PROTIV PRAVA BOŽJIH. JA SAM FILOZOFIJA POBUNE, POLITIKA POBUNE, RELIGIJA POBUNE, JA SAM NAORUŽANA NEGACIJA; JA SAM OSNOVA RELIGIOZNE I SOCIJALNE DRŽAVE PO VOLJI ČOVJEKA UMJESTO PO VOLJI BOGA. JEDNOM RJEČJU JA SAM ANARHIJA,  JA SAM BOG KOJI JE SKINUT S PRIJESTOLJA I ČOVJEK NA NJEGOVOM MJESTU. ETO ZAŠTO SE ZOVEM REVOLUCIJA, TO ZNAČI PREOKRET.“ (mons. Jean-Jacques Gaume (1802. – 1879.))

"NISAM DOŠAO UKINUTI, NEGO ISPUNITI."

Svi mi čeznemo za tim da nas drugi upoznaju i vole onakvima kakvi uistinu jesmo, no ujedno mislimo da ga nitko ne može voljeti kao takve. Rastrgani smo između otkrivanja i skrivanja samih sebe pred drugima. U tišini molitve, pred Gospodinom, skrivanje postaje sve teže i teže. Stvari isplivavaju na površinu. Sve ono što u sebi skrivamo pojavljuje se kao oluja i valovi na površini mora.

Ivan od križa ima izvrsnu sliku za ovo: komad drveta na vatri. Izvana izgleda lijepo dok se ne baci na vatru. Tada postane crn, dimi se, šušti i izbacuje vlagu iz sebe. Mnoge ljude na duhovnome putu ova situacija zbuni, jer im se učini da su sada gori nego što su bili. No, kako Ivan objašnjava, vatra ustvari izbacuje iz drveta sve ono što priječi da ga potpuno ispuni i zaposjedne, te ga tako pretvori u sebe, u vatru.

Nisu naše ljudske slabosti, nesavršenosti i manjkavosti ono što treba biti izbačeno van, nego maske koje nosimo da bismo sakrili naše slabosti. Isus nije došao ukinuti, nego ispuniti. Njemu nikad nije problem ljudska slabost i nesavršenost - to vidimo iz evanđelja - nego mu je problem nepriznavanje i skrivanje slabosti, farizejstvo i licemjerje, grijeh koji ne želimo priznati, koji ne želimo predati Njemu. Dopustimo mu da nas ispuni.