Liturgijski okvir: Vrijeme kroz godinu, 17. tjedan (srijeda). Spomendan svetih Marte, Marije i Lazara. Evanđelje dana: Iv 11,19-27 — „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada."
Izvor: fra Bogdan Cvetković — _Nebo (prva knjiga o nebu)_ (SION, Zagreb 2000), poglavlje „Katolički pučki katekizam o Nebu", str. 71-75
Marta izlazi pred Isusa noseći svježu ranu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." U njezinim riječima je i vjera i prigovor. Isus joj ne odgovara najprije čudom nego pitanjem vjere. Ona već poznaje nauk — „znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" — ali Isus premješta uskrsnuće iz daleke budućnosti u sadašnjost: „Ja sam uskrsnuće i život." Uskrsnuće nije neki događaj koji čekam, nego Netko koji stoji preda mnom. I na kraju dolazi pitanje upravljeno meni jednako kao Marti: „Vjeruješ li ovo?"
Ali koji je to život koji smrt ne može dotaknuti? Cvetkovićev pučki katekizam podsjeća da nebo nije prvenstveno mjesto „nad zvijezdama", nego stanje duše koje se „sastoji u gledanju Božanstva". Vječni život nije produžetak ovoga, nego radost u Bogu samome. Augustin to sažima riječima koje treba ponavljati sporo: „Kod Tebe, nad Tobom i radi Tebe se radovati, u tome je vječni život." Kad Marta ispovijeda „Ti si Krist, Sin Božji", ona već otvara vrata tomu životu — jer vjera nije pristanak na tvrdnju, nego prianjanje uz Osobu koja je Život.
Najutješnija je spoznaja da taj život ne počinje tek s onu stranu groba. „Za pravednike Nebo počinje na Zemlji. Dok blaženi život traže, već ga uživaju", piše Cvetković po Augustinu, jer „Krist već sada stanuje u njihovu srcu". Isusovo „neće umrijeti nikada" nije samo obećanje za posljednji dan; onaj tko vjeruje već sada živi životom koji je prošao kroz smrt. To znači da su svakodnevna molitva, Misa i služenje braći već započeto nebo — ne priprava za život, nego sam taj život u zametku.
I zato Grgur Veliki može izreći onaj oštri obrat: „Naš sadašnji život, ako ga se usporedi s vječnim blaženstvom, više je smrt nego li život." Prava smrt nije ono što me čeka na kraju, nego život zatvoren prema Bogu. Marta stoji pred grobom i prima obećanje prije nego što je kamen odvaljen. Moji grobovi — gubici, strahovi, umor — mjesta su gdje Isus i danas pita „Vjeruješ li ovo?" i čeka da mu, poput Marte, odgovorim iz srca: „Da, Gospodine."
Gospodine Isuse, ti si uskrsnuće i život. Pred svakim svojim grobom nauči me izgovoriti Martino „vjerujem" prije nego što ugledam čudo. Daj da već danas živim od radosti koja je nebo započeto u meni, i da je nosim braći koju mi šalješ. Amen.
↗ Otvori u vrtu →