Plotin (oko 204./205.–270.), neoplatonički filozof, opisuje svu zbilju kao izlaženje iz Jednoga preko Uma i Duše te čovjekov povratak iz raspršenosti prema izvornomu jedinstvu. Ljepota stvorenoga može probuditi uspon prema nevidljivome Izvoru, a vrhunac je jednostavan dodir iznad diskurzivnoga mišljenja.
Underhill u njemu vidi snažan metafizički jezik koji je duboko utjecao na kršćansku mistiku. Istodobno primjećuje granicu: Plotinov uzlaz prema Jednome slabije razvija utjelovljeni povrat u povijest, zajednicu i patnju drugih, koji je za kršćansku mistiku provjera sjedinjenja.
↗ Otvori u vrtu →