Prošnja može imati četiri oblika. Duša može tražiti određenu milost; moliti opću pomoć i prepustiti Ocu izbor; iznijeti razloge oslonjene na Božju dobrotu, vjernost i Kristove zasluge; ili samo pokazati potrebu bez izričita zahtjeva.
Posljednji oblik može nastati iz poniznosti ili iz prisnosti koja vjeruje da prijatelj već razumije. Nijedan oblik nije uvijek najbolji: posebna mana i konkretna služba traže određenu prošnju, dok nejasna potreba ili duboko predanje mogu ostati u jednostavnom izlaganju Bogu. — The Practice of Mental Prayer — Ordinary Prayer
↗ Otvori u vrtu →