Teologalni, moralni, eklezijalni i psihološki rast međusobno se podupiru, ali ne napreduju jednakim ritmom. Osoba može biti velikodušna u vjeri, a još nezrela u odnosima; psihološki stabilna, a duhovno zatvorena; moralno disciplinirana, a slabo osjetljiva za zajednicu.
Ova neujednačenost nije razlog za cijepanje osobe ni za poricanje milosti. Ona poziva na istinito razlučivanje: priznati stvarni plod, prepoznati zapostavljenu dimenziju i nastaviti integraciju bez stvaranja lažne slike dovršenosti.
↗ Otvori u vrtu →