Ispovijed se može doživjeti prvenstveno kao ponižavajući sud ili kao Očeva gozba zbog povratka izgubljenoga djeteta. Evanđeoska slika ne poriče grijeh, nego otkriva da Božja radost zbog povratka ima posljednju riječ.
Takav pristup sakramentu pomirenja spaja skrušenost i pouzdanje. Čovjek priznaje istinu bez uljepšavanja, ali u ispovjedaonicu ulazi očekujući milosrđe, ne odbacivanje.
— I Believe in Love, I Believe in Love Study Guide
Gozba povratka ima i pneumatološku dubinu: svaka iskrena ispovijed može biti „mala Pedesetnica”, novi početak u Duhu. Oprost treba vjerom primiti i kada osjećaj krivnje još nije iščeznuo. — The Way of Trust and Love - A Retreat Guided by St. Therese of Lisieux, Ispovijed je mala Pedesetnica, Oprost treba primiti i kada osjećaj krivnje ostaje
Standaert upozorava da se ispovijed ne smije svesti na hladan postupak. Ona treba biti susret u kojemu priznanje grijeha ostaje otvoreno nepredvidivoj radosti pomirenja i novoga početka. — Spirituality: An Art of Living: A Monk’s Alphabet of Spiritual Practices
↗ Otvori u vrtu →