Sebeljublje stvara dvostruku vagu: prema sebi traži blagost, opravdanje i milosrđe, a prema drugome postaje strogo i brzo osuđuje. Razborito srce ispituje bi li prema bližnjemu postupilo onako kako bi željelo da bližnji postupi prema njemu.
Ta zamjena mjesta ne ukida istinu ni odgovornost. Ona uklanja pristranost koja vlastiti interes prerušava u pravednost i omogućuje da opomena bude mirna, čvrsta i usmjerena dobru osobe.
— Ovim putom i ja mogu ići, str. 35–48
↗ Otvori u vrtu →